foto1
foto1
foto1
foto1
foto1
_____________________________


Žilogriz (Capnodis tenebrionis) i šiljokrilac (Perotis lugubris)

Žilogriz je poznata štetočina ...

Opširnije ...

Moljac paradajza (Tuta absoluta)

Mediteranskom regionu privlači nova i veoma opasna štetočina paradajza, čiji je latinski naziv Tuta absoluta...

Opširnije ...

Moljac krompira (Phthorimaea operculella)

Moljac krompira je štetočina toplih i sušnih predela ...

Opširnije ...

Erwinia amylovora

E. amylovora je izraziti polifag, pripada multivorama Spektar domaćina bakterije, do sada, obuhvata 193 vrste iz 39 rodova i 4 familije

Opširnije ...

Za identifikaciju patogena Erwinia amylovora u uslovima priručne laboratorije, mogu se primeniti opšte poznati testovi i metode, ali i neki modifikovani postupci, iz razloga nepostojanja kompletne laboratorijske opreme i tehnike rada (Arsenijević et al, 1994 b; Jovanović Gordana i Arsenijević, 1998 a,b; Arsenijević i Jovanović Gordana, 1997, 1998, 1999;).

Pri proveri patogenosti, može se izvršiti inokulacija lišća duvana i muškatle, inokulacija mladara jabuke, kruške i dunje, cvetova kruške i mladih, tek zametnutih, plodića kruške, kao i inokulacija nesazrelih plodova raznih sorti voćaka i drugih biljnih vrsta (kruške, jabuke, dunje, mušmule, šljive, kajsije, višnje, trešnje, džanarike, divlje kruške, gloga, japanske jabuke, japanske dunje, šipka i limuna),

Osim toga, mogu se inokulisati kriške plodova kruške i jabuke, mahune pasulja, plodovi paprike i kriške krompira (Arsenijević i Sremac Smiljana, 1993; Arsenijević, 1997).  Proučeno je i ponašanje bakterija prema Gramu i serološki test aglutinacije na mikroskopskim pločicama

Testovi patogenosti

U uslovima priručne laboratorije postupak identifikacije patogena je skraćen, jer se ne obavlja izolovanje bakterije na hranljivoj podlozi, već se koristi bakterijski eksudat dobijen veštačkom inokulacijom nesazrelih plodića voćaka. Od tako dobijenog bakterijskog eksudata, pripremana je suspenzija bakterija koja je korišćena u daljem radu, kako pri proveri patogenosti, tako i kod bakterioloških testova: ponašanja bakterija prema Gramu i pri serološkom testu aglutinacije na mikroskopskim pločicama.

- Inokulacija lišća duvana i muškatle                                                                          

Provera patogenosti na listovima duvana i muškatle obavljena je ubrizgavanjem suspenzije bakterija, dobijene korišćenjem bakterijskog eksudata formiranog na nesazrelim plodićima, prethodno inokulisanim česticama obolelog tkiva voćaka. Inokulacija je vršena medicinskim špricem ubrizgavanjem suspenzije bakterija u lisno tkivo (Arsenijević i Jovanović Gordana, 1999).Inokulisane biljke su održavane u uslovima sobne temperature 24 časa, posle čega je utvrđivana pojava nekrotičnih promena, odnosno pojava hipersenzibilnosti ovih biljaka. Inokulacija lišća duvana i muškatle vodom korišćena je kao negativna kontrola.

- Inokulacija lišća duvana i muškatle

U uslovima priručne laboratorije izvršena je inokulacija lišća duvana i muškatle. Nakon 24 časa od inokulacije, medicinskim špricem, korišćenjem suspenzije bakterija, poreklom od eksudata sa prethodno inokulisanih plodića, (izvršenim pomoću nekrotičnog tkiva obolelih voćaka) dolazi do nekrotičnih promena, odnosno pojave hipersenzibilne reakcije, što ukazuje na moguće prisustvo patogene bakterije E. amylovora ili P. s. pv. syringae. Prilikom inokulacije lišća duvana i muškatle vodom ne uočavaju se nikakve promene.

- Inokulacija mladara jabuke, kruške i dunje

Provera patogenosti je obavljena i inokulacijom mladara jabuke sorte ajdared, kruške sorte butira i dunje sorte leskovačka. Inokulacija je vršena nanošenjem suspenzije bakterija, dobijene korišćenjem bakterijskog eksudata (poreklom sa plodića prethodno inokulisanog nekrotičnim tkivom), ubodom mladara pomoću igle na nekoliko mesta u čvrsto tkivo mladara ili njegov zeljasti deo.

Posle inokulacije, mladari su isprskani vodom i postavljani u vlažnu komoru 2-3 dana, a zatim su održavani u uslovima sobne temperature. Rezultati su očitavani posle 3, 5, 7, 10 i 15 dana od inokulacije. Kontrolni mladari jabuke, kruške i dunje su tretirani istim postupkom, ali umesto suspenzije korišćena je voda.

-Inokulacija mladara jabuke, kruške i dunje

  Na mladarima jabuke sorte ajdared, kruške sorte butira i dunje sorte leskovačka, inokulisanih ubodom i korišćenjem suspenzije bakterija poreklom od eksudata sa prethodno inokulisanih plodića, dolazi do pojave nekroze oko mesta uboda posle 3-4 dana od inokulacije. Narednih nekoliko dana nastaje nekroza vrha mladara, koji se često kukasto povija. Za oko 12 dana ceo mladar vene i izumire. Na kontrolnim mladarima inokulisanim vodom ne uočavaju se nikakve promene (Sl.1.).

Erwinia amylovora 1

Sl.1. Inokulacija mladara kruška - nekroza i povijanje vrha mladara.

- Inokulacija cvetova kruške i mladih tek zametnutih plodića kruške

Inokulacija cvetova kruške sorte santa marija, obavljena je nanošenjem kapi suspenzije bakterija (dobijene korišćenjem bakterijskog eksudata poreklom sa plodića inokulisanih nekrotičnim tkivom), na žig tučka i prašnike, a inokulacija tek zametnutih plodića kruške sorte santa marija nanošenjem suspenzije bakterija ubodom igle u tkivo mladih, tek, zametnutih plodića.

Nakon inokulacije, mladari sa inokulisanim cvetovima, i tek formiranim plodićima, postavljani su u vlažnu komoru 2-3 dana, a zatim prenošeni u uslove sobne temperature. Rezultati su očitavani posle 3, 5, 7, 10 i 15 dana. Inokulacija cvetova kruške i mladih tek zametnutih plodića kruške vodom korišćena je kao negativna kontrola.

- Inokulacija cvetova kruške i mladih tek zametnutih plodića kruške

Na cvetovima kruške sorte santa marija, 2-3 dana posle inokulacije prskanjem i korišćenjem suspenzije bakterija poreklom od eksudata sa prethodno inokulisanih plodića, primećuju se prve nekrotične promene na čašici cveta gde je izvršena inokulacija. Narednih dana nekroza se širi, tako da se posle 5-7 dana od inokulacije uočava nekroza cvetova i cvetne drške, koji pocrne i izumiru.

Nakon inokulacije mladih, tek zametnutih plodića kruške sorte santa marija ubodom u tkivo ploda, najpre se primećuje nekrotična zona oko mesta inokulacije na plodiu, a nakon 7 dana nastaje nekroza i izumiranje ploda i drške plodića. Infekcija se dalje širi, tako da patogen parazitira lišće i mladar, koji nekrotiraju i suše se zajedno sa plodićima. Na kontrolnim cvetovima i mladim, tek zametnutim plodićima kruške, inokulisanim vodom, ne uočavaju se nikakve promene (Sl.2.).

Erwinia amylovora Sl.2. Inokulacija mladih, zametnutih plodova kruške i pojava nekrotične zone plodova.

- Inokulacija mahuna pasulja, plodova paprike i krtola krompira

Nesazrele mahune pasulja i plodovi paprike su inokulisani medicinskim špricem ubrizgavanjem suspenzije bakterija, dobijene korišćenjem bakterijskog eksudata formiranog na prethodno inokulisanim plodićima voćaka.

Inokulisane mahune pasulja i plodovi paprike su postavljani u vlažne komore, a 48 sati posle inokulacije izloženi uslovima sobne temperature (Arsenijević, 1988, 1992; Arsenijević et al., 1992; Arsenijević i Sremac Smiljana, 1993). Inokulacija kriški krompira je obavljena premazom suspenzije bakterija preko preseka kriške. Ovako inokulisane kriške postavljane su u Petri kutije sa navlaženim filter papirom, a očitavanje rezultata je vršeno 3, 5 i 7 dana posle inokulacije. Tretiranje mahuna pasulja, plodova paprike i kriški krompira vodom je korišćeno kao kontrola.

- Inokulacija mahuna pasulja, plodova paprike i kriški krompira                                    

Na mahunama pasulja inokulisanim suspenzijom bakterija poreklom od eksudata sa prethodno inokulisanih plodića, dolazi do pojave svetlomrkih pega, koje ne uležu u tkivo, što ukazuje na prisustvo E. amylovora, dok se prisustvo P. syringae pv. syringae ispoljava formiranjem ulegnutih, nekrotičnih pega na inokulisanim mahunama.

Na plodovima paprike, nakon inokulacije sa E. amylovora ne dolazi ni do kakvih promena, što ukazuje na odsustvo ove bakterije u maceriranom tkivu, dok u slučaju prisustva P. syringae pv. syringae na inokulisanim plodovima paprike nastaje nekroza tkiva oko mesta uboda, koja se vremenom širi i povećava. Na inokulisanim kriškama krompira nisu utvrđene nikakve promene. Kod kontrolnih mahuna pasulja, plodova paprike i kriški krompira inokulisanih vodom, ne uočavaju se nikakve promene.

Primena specifičnih testova identifikacije patogena u priručnoj laboratoriji

- Ponašanje bakterija prema Gramu

Ponašanje bakterija prema Gramu, u uslovima priručne laboratorije, proučeno je primenom 3% KOH, tako što se na mikroskopsku pločicu nanosi kap 3% KOH a zatim pomoću čačkalice za zube uzme jedan zahvat bakterijskog eksudata formiranog na plodiću inokulisanog suspenzijom bakterija ili fragmentom nekrotičnog tkiva. Zatim se obe kapi čačkalicom dobro homogenizuju. Podizanjem čačkalice 1-2 cm uvis iznad mikroskopske pločice, uz pojavu niti ili „končića“ dokazuje se prisustvo gramnegativnih bakterija (Arsenijević i Jovanović Olivera, 1995 i Arsenijević i Jovanović Gordana, 1997, 1999).

- Ponašanje bakterija prema Gramu

Pokazalo se da se ovaj test može izvesti, kako u opremljenim bakteriološkim laboratorijama, tako i u uslovima priručne laboratorije. Prilikom homogenizacije kapi 3% KOH i kapi bakterijskog eksudata poreklom sa prethodno inokulisanih plodića voćaka maceratom nekrotičnog tkiva dolazi do formiranja “končića”, odnosno fine vidljive niti, koja predstavlja znak gramnegativnog ponašanja bakterija uopšte uzev, a u našem slučaju bakterije E. amylovora.

- Serološki test aglutinacije na mikroskopskim pločicama

Serološki test aglutinacije na mikroskopskim pločicama je izveden korišćenjem antiseruma E. amylovora proizvedenog u našoj zemlji pomoću autentičnog soja bakterije E. amylovora 1430 (poreklom iz Francuske), koji je postojao u kolekciji bakterija prof. M. Arsenijevića na Poljoprivrednom fakultetu u Novom Sadu. Antiserum bakterije E. amylovora, laboratorija Zavoda u Leskovcu je dobila posredstvom prof. M. Arsenijevića.

Test je primenjen uobičajenim postupkom, s tom razlikom što se ovde, umesto kulture E. amylovora koristi bakterijski eksudat sa plodića prethodno inokulisanog obolelim tkivom i nanosi na mikroskopsku pločicu (Arsenijević i Jovanović Gordana, 1997, 1999).

Kap nanetog antiseruma i bakterijski eksudat se na pločici dobro homogenizuju mešanjem pomoću čačkalice za zube. Pojava sitnih, peskovitih čestica u vidu pahuljastog taloga znak je aglutinacije.

- Serološki test aglutinacije na mikroskopskim pločicama

U uslovima priručne laboratorije uspešno je izveden i test aglutinacije na mikroskopskim pločicama, gde nakon mešanja kapi antiseruma i kapi bakterijskog eksudata poreklom sa prethodno inokulisanih plodića voćaka maceratom nekrotičnog tkiva dolazi do stvaranja pahuljastog taloga, što predstavlja znak prisustva bakterije E. amylovora.

DISKUSIJA

Vizuelna dijagnoza bakteriozne plamenjače voćaka, koju prouzrokuje E. amylovora, ne mora uvek biti pouzdana i tačna. Jer, simptome nalik ovoj bolesti, koji se uočavaju na terenu, mogu prouzrokovati i neki drugi agensi biotske i abiotske prirode (van der Zwet i Keil, 1979; Kudela, 1990; van der Zwet i Beer, 1991; Panić i Arsenijević 1996; Jovanović Gordana, 1999). Zbog toga je identifikacija patogena u fitobakteriološkim laboratorijama namenjenim za tu svrhu, i najpouzdanija.

Istovremeno sa proučavanjem ponašanja izolata bakterije u fitopatološkim laboratorijama, vršena su i uporedna proučavanja patogena u priručnoj laboratoriji. Zato je od uzoraka obolelih biljaka prikupljenih sa terena, jedan deo dostavljan Fakultetu i Institutu, a drugi deo je ostavljan radi proučavanja u priručnoj laboratoriji Zavoda.

Ispostavilo se, međutim, da osim u bakteriološkim laboratorijama fakulteta i instituta, uspešna identifikacija E. amylovora se može obaviti i u uslovima priručne laboratorije na terenu, primenom ustaljenih i nekih modifikovanih postupaka (tab. 1) (Arsenijević i Jovanović Gordana, 1997,1999; Jovanović Gordana 1999), primenjenih tokom ovih istraživanja u Zavodu za poljoprivredu „Leskovac” u Leskovcu, jer su dobijeni rezultati o ponašanju bakterije, korišćenjem osnovnih testova identifikacije gotovo identični.

U fitobakteriološkim laboratorijama fakulteta i instituta izvršeno je izolovanje bakterije na mesopeptonskoj (MPP) i mesopeptonskoj podlozi obogaćenoj s 5% saharoze (NAS) (sl. 1). Pri tome je izolovano 154 soja bakterija, od čega je 104 imalo odlike bakterije E. amylovora, a 18 sojeva odlike P.s.pv.syringae. (tab. 2-6). Takođe su izolovani sojevi koji verovatno ukazuju na karakteristike saprofitske bakterije E. herbicola i predstavnici Pseudomonas sp. (Billing et al., 1960; Psallidas i Dimova, 1986; Lelliott i Stead, 1987; Mitrev, 1993, 1995; Arsenijević i Mitrev, 1995; Panić i Arsenijević, 1996; Gavrilović, 1998).

Morfološke, odgajivačke i patogene odlike izlovanih sojeva E. amylovora poreklom s obolelih stabala kruške, jabuke, dunje, mušmule, divlje kruške, gloga, sadnica jabuke i matičnih stabala kruške u potpunosti se podudaraju sa podacima iz literature (Billing et al., 1960; van der Zwet i Keil, 1979; Psallidas i Dimova, 1986; Lelliott i Stead, 1987; Panić et al., 1994 i dr).

U uslovima priručne laboratorije Zavoda za poljoprivredu „Leskovac” u Leskovcu, uspešno su primenjeni testovi patogenosti i to: inokulacija lišća duvana i muškatle, inokulacija mladara jabuke, kruške i dunje, cvetova kruške i mladih, tek formiranih plodića kruške, inokulacija nesazrelih plodića raznih sorti voćaka i drugih biljnih vrsta, reakcija po Gramu, serološki test aglutinacije na mikroskopskim pločicama, kao i inokulacija mahuna pasulja, plodova paprike i kriški krompira. Ove testove u cilju provere patogenosti i identifikacije E. amylovora ističu mnogi autori (Billing et al., 1960; van der Zwet i Keil, 1979; Psallidas i Dimova, 1986; Arsenijević, 1992, 1997; Arsenijević et al., 1994c; Panić i Arsenijević 1996).

Za sve ove testove upotrebljena je suspenzija bakterija, pripremljena korišćenjem bakterijskog eksudata proizvedenog veštačkom inokulacijom nesazrelih plodića voćaka, česticama nekrotičnog tkiva prirodno inficiranog, jer se ne vrši izolovanje bakterije na hranljivoj podlozi (Arsenijević i Jovanović Gordana, 1997, 1999).

U tome je i osnovna razlika u proučavanju ponašanja bakterije primenom osnovnih testova identifikacije, jer je u fitobakteriološkim laboratorijama umesto bakterijskog eksudata, korišćena suspenzija bakterija pripremljena od kultura, razvijenih na hranljivoj podlozi.

Prilikom provere patogenosti sojevi E. amylovora i P. syringae pv syringae ispoljavaju isti tip promena na inokulisanim listovima duvana i muškatle, mladarima jabuke, kruške i dunje, cvetovima kruške i mladim, tek zametnutim plodićima kruške. Zbog toga je inokulacija nesazrelih plodića voćaka poslužila kao osnovni diferencijalni test, jer pojava nekrotičnih zona sa kapima bakterijskog eksudata nedvosmisleno ukazuje na prisustvo E. amylovora. Zato je u uslovima priručne laboratorije ovaj test detaljnije proučen, kada je obavljena inokulacija više raznih vrsta i sorti voćaka sa različitim vremenom sazrevanja tokom vegetacij

Rezultati o ponašanju sojeva E. amylovora dobijeni primenom specifičnih bakterioloških testova, u uslovima priručne laboratorije, podudaraju se sa rezultatima primene ovih testova u registrovanim fitobakteriološkim laboratorijama (tab. 2-6.) (Suslow et al., 1982; Arsenijević i Sremac Smiljana, 1993; Mitrev, 1993,1995; Arsenijević i Jovanović Olivera, 1995; Panić i Arsenijević, 1996). Kod serološkog testa aglutinacije na mikroskopskim pločicama, potvrđena je konstatacija nekih autora (Mitrev, 1993 i dr), da je ovaj test orijentacioni, a ne tačno dijagnostički, jer su pet izolata P. s. pv. syringae (Kš-436, Kš-438, Kš-439, Kš-440 i Kš-441) ispoljili pozitivne rezultate kod serološkog testa aglutinacije. Ovo ukazuje na činjenicu da su termolabilne površinske antigene strukture nespecifične, tako da mogu aglutinirati i sa serumom koji je dobijen od neke druge bakterije, a ne samo od E. amylovora.

Sve napred rečeno, ukazuje na činjenicu da se identifikacija E. amylovora može uspešno izvršiti i u improvizovanim laboratorijama na terenu, bez iskusnog bakteriologa, specijaliste za ovu fitopatološku granu. S obzirom da laboratorije ovakvog tipa nisu registrovane za tu namenu, rezultati do kojih se dolazi u njima mogu korisno poslužiti, bar kao preliminarni, čime se olakšava rad stručnjaka na terenu i sprečavaju moguće greške i propusti, ukoliko se samo okularno prati pojava simptoma obolelih voćaka, bez ijednog testa identifikacije patogena E. amylovora.

LITERATURA

  1. Arsenijević, M. (1975): Bakterioze biljaka. I izdanje, p.236. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
  2. Arsenijević, M. (1988): Bakterioze biljaka. II izmenjeno i dopunjeno izdanje, p.464. Naučna knjiga, Beograd
  3. Arsenijević, M. (1992): Fitopatogene bakterije, p.166. Naučna knjiga, Beograd.
  4. Arsenijević, M. (1997): Bakterioze biljaka. III izmenjeno i dopunjeno izdanje, p.576. S Print, Novi Sad.
  5. Arsenijević, M., Sremac Smiljana (1993): Pseudomonas syringae pv. syringae, parazit jabuke. Zaštita bilja 206: 283-293, Beograd.
  6. Arsenijević, M., Jovanović Olivera (1995): Novi postupak razlikovanja bakterija po Gramu. Zaštita bilja 211: 57-62, Beograd.
  7. Arsenijević, M., Mitrev, S. (1995): Karakteristike nekih atipičnih sojeva bakterija dobijenih prilikom izolovanja Erwinia amylovora. Zaštita bilja 211: 5-15, Beograd.
  8. Arsenijević, M., Panić, M. (1996): Domaćini bakterije Erwinia amylovora do sada utvrđeni u Jugoslaviji. XI kongres voćara Jugoslavije, Čačak, 28.10. - 01.11.1996. Zbornik rezimea: 145.
  9. Arsenijević, M., Jovanović Gordana (1997): Mogućnost pouzdane i brze identifikacije patogena Erwinia amylovora u uslovima priručne laboratorije. Biljni lekar 4: 439-442, Novi Sad.
  10. Arsenijević, M., Jovanović Gordana (1998): Bakteriozna uvelost i sušenje cvetova i mladara kruške. Biljni lekar 4: 354-357, Novi Sad.
  11. Arsenijević, M., Jovanović Gordana (1999): Još jedan osvrt na mogućnost dokazivanja prisustva bakterije Erwinia amylovora izvan fitobakteriološke laboratorije. Biljni lekar 3: 267-273, Novi Sad.
  12. Arsenijević, M., Panić, M., Antonijević, D. (1991): Fire Blight of Pomaceous Fruit Trees in Yugoslavia. Plant Protection (Zaštita bilja) 196: 87-97, Belgrade.
  13. Arsenijević, M., Sremac Smiljana, Aniko Kočiš (1992): Identifikacione karakteristike bakterije Erwinia amylovora i Pseudomonas syringae pv. syringae izolovanih iz obolelih voćaka. IX jugoslovenski simpozijum o zaštiti bilja. Vrnjačka Banja, 01 - 05.12.1992. Zbornik rezimea: 44 (37).
  14. Arsenijević, M., Đuričić, S., Mitrev, S. (1994a): Serološko identifikovanje izolata bakterije Erwinia amylovora parazita jabučastih voćaka. Zaštita bilja 210: 275-278, Beograd.
  15. Arsenijević, M., Trkulja, V., Jovanović Gordana, Todorović, D. (1994b): Simptomi bakterioznoj plamenjači voćaka nalik i mogućnosti pouzdane i brze identifikacije patogena Erwinia amylovora. III jugoslovenski kongres o zaštiti bilja. Vrnjačka Banja, 03 - 07.10.1994. Zbornik rezimea: 50.
  16. Arsenijević, M., Trkulja, V., Špica Gorica, Keserović, Z. (1994c): Pogodnost nesazrelih plodova raznih vrsta i sorti vo}aka kao testa patogenosti bakterije Erwinia amylovora (Burrill) Winslow et al. III jugoslovenski kongres o zaštiti bilja. Vrnjačka Banja, 03 - 07.10.1994. Zbornik rezimea: 51.
  17. Balaž Jelica, Stamenov, M. (1996): Prilog proučavanju Erwinia amylovora, prouzrokovača bakteriozne plamenjače kruške i jabuke u Vojvodini. Savremena poljoprivreda, Vol.44 (Vanredni broj): 45-49, Novi Sad.
  18. Balaž Jelica, Stamenov, M. (1997): Rasprostranjenost Erwinia amylovora u Vojvodini i preporuke za njeno suzbijanje. XIX seminar iz zaštite bilja. Beograd, 10 - 11.02.1997. Rezimei referata: 33-35.
  19. Balaž Jelica, Ognjanov, V., Stamenov, M., (1997): Erwinia amylovora na jabučastom voću u Vojvodini i mere zaštite. Biljni lekar 1: 55-60, Novi Sad
  20. Billing Eve, Crosse, J. E., Garrett, C. M. E. (1960): Laboratory diagnosis of fire blight and bacterial blossom blight of pear. Plant Pathology 9: 19-25.
  21. Gavrilović, V. (1998): Bakteriološke odlike sojeva Erwinia amylovora (Burrill) Wislow et al., različitog porekla. Magistarska teza, p.68. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad. (Zaštita bilja 224: 121 - 167, Beograd).
  22. Jovanović Gordana (1999): Rasprostranjenost, značaj i domaćini bakterije Erwinia amylovora na teritoriji južne Srbije. Magistarska teza, p. 127. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
  23. Jovanović Gordana, Arsenijević, M. (1998 a): Dosadašnja iskustva stečena na terenu u radu sa Erwinia amylovora. Jugoslovensko voćarstvo (u štampi), Čačak.
  24. Jovanović Gordana, Arsenijević, M. (1998 b): Etiološka proučavanja izumiranja cvetova i mladara kruške. IV jugoslovenski kongres o zaštiti bilja. Vrnjačka Banja, 21 - 26.09.1998. Zbornik rezimea: 65.
  25. Klement, Z., Rudolph, K., Sands, D.C. (1990): Methods in Phytopathology, p.568. Académiai Kiadó, Budapest,Hungary.
  26. Kûdela, V. (1988): Erwinia amylovora - Causal Agent of Fire Blight of Rosaceous Plants in Chechoslovakia. Ochr. Rostl. 24 (3): 173-182.
  27. Kûdela, V. (1990): Spála rú`ovitých rostlin, p.163, Min.zem.a vý` ČSR Výst. zem. a vý`ivy, České Budejovice.
  28. Lelliott, R. A., Stead, D. E. (1987): Methods for the Diagnosis of Bacterial Diseases of Plants, p.216. Britisch Society for Plant Pathology, Blackwell Scientific Publication. Oxford, London and Edinburg.
  29. Mitrev, S. (1993): Proučavanje bakterije Erwinia amylovora (Burrill 1882) Winslow et al. 1920 kao parazita voćaka u Makedoniji. Magistarska teza, p.71. Poljoprivredni fakultet, Novi Sad.
  30. Mitrev, S. (1995): Patogene i bakteriološke karakteristike Erwinia amylovora parazita kruške i dunje u Makedoniji. Zaštita bilja 212: 97-109, Beograd.
  31. Panić, M., Arsenijević, M. (1991): Erwinia amylovora (Burrill) Winslow et al. - Pojava, rasprostranjenost i štetnost u svetu i u Jugoslaviji. Glasnik zaštite bilja 6: 191-197, Zagreb.
  32. Panić, M., Arsenijević, M. (1992): Outbreak, Spread and Economic Importance of Fire Blight Phathogen (Erwinia amylovora) in Yugoslavia. VI International Workshop on Fire Blight, October, 10-12. 1992.,Athens, Greece (Acta Horticulturae 338:89-96,1993).
  33. Panić, M., Arsenijević, M. (1996): Bakteriozna plamenjača voćaka i ukrasnih biljaka - Erwinia amylovora. Monografska studija. Zajednica za voće i povrće, Beograd D. D. i Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, p.413.
  34. Panić, M., Arsenijević, M., Antonijević, D. (1994): Rasprostranjenost, domaćini i bakteriološke odlike Erwinia amylovora u Jugoslaviji. III jugoslovenski kongres o zaštiti bilja. Vrnjačka Banja, 03-07.10.1994. Zbornik radova: “Zaštita bilja danas i sutra”, ed. Šestović, M., Nešković, N., Perić, I., pp.145-159, Beograd.
  35. Psallidas, P. G. (1990): Fire blight of Pomaceous trees in Greece. Evaluation of the disease and characteristics of the pathogen Erwinia amylovora. Acta Horticulturae 273: 25-32.
  36. Psallidas, P. G., Dimova Maria (1986): Occurrence of the disease fire blight of Pomaceous trees in Cyprus. Characteristics of the pathogen Erwinia amylovora. Annls Inst. Phytopath. Benaki, Greece, (N. S.) 15: 61-70.
  37. Schaad, N. W. (1980): Laboratory Guide for Identification of Plant Pathogenic Bacteria. American Phytopath. Society, St. Paul, Minnesota.
  38. Suslow, T. W., Schroth, M. N., Isaka, M. (1982): Application of a Rapid method for Gram Differentiation of Plant Pathogenic and Saprophytic Bacteria without Staining. Phytopathology 72: 917-918.
  39. Šutić, D., Panić, M. (1969): Metode proučavanja fitopatogenih bakterija. Zavod za zaštitu bilja Poljoprivrednog fakulteta i Sekretarijat za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu Srbije, Beograd.
  40. van der Zwet, T., Keil, H. L. (1979): Fire Blight. A Bacterial Disease of Rosaceous Plants. U.S. Government Printing Office, Washington, D. C. 1-200.
  41. van der Zwet, T., Beer, S. V. (1991): Fire Blight - Its Nature, Prevention and Control. A Practical Guide to Integrated Disease Menagement. U.S. Department of Agriculture. Agricultural Information Bulletin No.631, 83 pp.

Pretraži tekstove...

RizVN Login